
Najsevernija od šumadijskih planina, što su kao "ostrva" razasuta po brežuljastoj i zelenoj šumadiji, nosi ime Avala.
Kupasto je uzdignuta utiskivanjem eruptivnih stena i snažnim podizanjem prethodno nastalih taložnih stena, peščara, krečnjaka, laporaca i dr.Dugačka je četiri-pet, a široka oko dva km.
Avala je omiljeno izletište planinara, Beograđana ljubitelja prirode, domaćih i stranih gostiju.
Udaljena je od grada 12 km asfaltnim putem Beograd - Mladenovac - Kragujevac, poznatim po imenom Stari Kragujevački put ili, kako je češće u upotrebi - Avalski put. Od podnožja do platoa – parkirališta i natrag do podnožja vodi serpentinski, kružni jednosmerni asfaltni put u ukupnoj dužini od 8 km.
Šuma Avale pretežno je listopadna, sa različitim vrstama koje sačinjavaju cer, hrast, bukva, grab, jasen, brest, lipa, bor, smrča, jela i nekoliko sekvoja levo i desno na sredini puta od jarbola do Spomenika Neznanom junaku, na tzv. "Putu stepenica" i čuva se kao svojevrstan park.
Šume Avale ostale su sačuvane, a odnosu na Šumadiju, zahvaljujući strogoj naredbi knjaza Miloša Obrenovića, posle njegovog povratka u Srbiju 1859, da se Avala "ošanči", tj. kopanjem šanca oko nje, spase od daljeg uništenja.
Od XII do XV veka to je bio srpski srednjovekovni grad Zrnov, koga su Turci 1442. osvojili i pretvorili a tvrđavu i nazvali je Havala, što na turskom znaci vis, breg, a na persi jskom prepreka, pregrada, pošto je štitila rudnike olova, cinka, srebra i žive u podnožju, a prema potrebama mogla je da brani ili ugrožava Beograd.
Dve godine kasnije (1444) Turci su izgubili Zrnov, da bi ga ponovo osvojili 1458, kada je, godinu dana kasnije (1459) pala i sva ostala Srbija, osim Beograda. Grad - tvrđava je u narodu okolnih sela bio poznat kao "Porčin-grad", po imenu čuvenog turskog harambaše i zulumćara, koji je boraveći u njemu - napadao, pljačkao i ucenjivao stanovništvo i, ujedno, kontrolisao put prema Beogradu i od Beograda, pljačkajući karavane i pojedince. Njega je, na molbu opljačkanih, ubio srpski despot Zmaj Ognjeni Vuk, sin oslepelog Grgura, unuk Đurđa Brankovića.
Do II svetskog rata Avala je imala i svoj dan - Đurđevdan, kad je na njoj posebno bilo živo i veselo. Od rane zore ("Đurđevdanski uranak" 6. maja), dolazile su grupe mladeži, Sokoli, Skauti, planinari, ljubitelji prirode i meštani okolnih sela u živopisnim narodnim nošnjama. Uz pečenje sa ražnja šetalo se, razgovaralo, momci i devojke su se međusobno "merkali", igralo se kolo... Posle rata ovaj lep običaj pao je u zaborav.
Posle Prvog svetskog rata, lokalno stanovništvo pronašlo je veći broj grobova srpskih vojnika poginulih u ratu, među njima i grob jednog neznanog srpskog vojnika. Narod okolnih sela je tom vojniku 1922. podigao skromni spomenik. Kasnije je Državni odbor za podizanje spomenika Neznanom junaku odlučio da mu se na vrhu Avale podigne reprezentativniji spomenik. Projekt za spomenik izradio je vajar Ivan Meštrović, u obliku mauzoleja sa karijatidama koje predstavljaju žene u narodnim nošnjama iz svih jugoslovenskih krajeva. Spomenik je građen od jablaničkog granita od 1934. do 1938. godine. Za potrebe građenja ovog spomenika 1934. godine dinamitom su razrušeni ostaci srednjevekovnog grada Žrnova, što i danas nailazi na oštru osudu među istoričarima.
Srbija se razlikuje od svih zemalja učesnica Prvog svetskog rata po tome što sve druge zemlje imaju spomenike Neznanom vojniku, a samo Srbija Neznanom junaku.
U neposrednoj blizini je i Spomenik sovjetskim ratnim veteranima koji su tu poginuli u avionskoj nesreći 19. oktobra 1964.
|